ssst

Tako dug, divan, i ispunjen dan. Barem do nekih 6 sati, ali to je sasvim nebitno. Nisam stigla razmišljati o stvarima koje sam vidjela i spoznala ovo jutro. Prva (zapravo, glavna) od njih je poražavajuća činjenica – obrazovanje u ovoj zemlji je privilegija. Ne možeš a da ne opsuješ sebi u bradu kada vidiš kako…

Nastavi čitanje →

neka ludi luduju, neka tužni tuguju – mi čuvat ćemo nas.

Pa dobro, šta ako sve riječi svijeta nisu dovoljne da opišu sva moja čuvstva, ne znači da ne mogu barem pokušati. I šta ako nisu dovoljno lijepe da "prepišu" sve njegove tople poglede i nježna milovanja, strastvene poljupce. Ne znači da ne mogu pričati o osmijehu kojim me zabljesne tako da moram nekoliko trenutaka zastati…

Nastavi čitanje →

želim da se stisnem uz tebe, da te milujem…

da ti šapućem na uho bisere Volim te. oh, ti ludo jedna <3 (18:36) – Muka mi je od škole, od prokletih Mucija i Horacija i nekih davno zaboravljenih perfekata, od djevojčica koje zvaču zemlju i kreč i produžuju naraštaj sa braćom, sestrama i rođacima, muka mi je od tema koje obrađujemo već treći put…

Nastavi čitanje →